Reklo bi se da je sve vrlo jednostavno – mase su se digle na ustanak protiv vlasti transnacionalnih korporacija i globalnih finansijskih grupa. Pokret se pozicionira kao horizontalan, nema hijerarhije, stihijsko-mrežni je ili klasterski. Svaki klaster je autonoman, tako da se opšta revolucionarna mreža ne ruši ako ispadne neka teritorijalna jedinica koja samostalno deluje. Međutim, takva pozicija izaziva nedoumicu svojom nedorečenošću, jer iza „horizontalnosti“ svake socijalne pojave treba da bude nešto što tu horizontalnost formira i podržava, t.j. neka “sila iz tame”...





