Procenom najmoćnije Nemice na svetskim berzama još prošle jeseni puštena je niz vodu finansijska sudbina evrozone. Međutim, najmoćnija Nemica nije Angela Merkel već Katrin Milbroner, potpredsednik američke agencije za kreditni rejting „Mudiz” istovremeno i njen vodeći analitičar finansijskih rizika u Španiji.

Predstavnici agencija za kreditni rejting na saslušanju u američkom Kongresu 2008. (foto: NY Times)
Njena ocena prošlog septembra da je „španska privreda zanemoćala, a centralna vlada u Madridu finansijski sve slabija”, kao i da su „pred Španijom svojevrsni finansijski izazovi”, uticala je na to da Španija odmah izgubi vrhunski „tri A” rejting na međunarodnom kreditnom tržištu. Upravo procena gospođe Milbroner, poliglote i ekonomiste sa diplomom univerziteta u Tibingenu, doprinela je i da za Madrid poraste cena zaduživanja, a samim tim i da mu porastu dugovi. U nastavku, kraljevina sa Pirinejskog poluostrva danas je, uprkos svim reformama, gotovo sastavni deo berzanskog spiska potencijalnih bankrot-država unutar evrozone.
Kako su gospođa Milbroner, njen poslodavac „Mudiz” i upadljivo sličnomisleći timovi analitičara američkih kreditnih agencija „Standard i Purs” i „Fič” stekli fascinantan višedecenijski uticaj na globalnom finansijskom tržištu od koga danas strepe neki od najlukavijih i najmoćnijih političara i bankara Starog kontinenta? I, možda još važnije, kako je „veliki trio”, kako ih na berzama zovu, održao svoju reputaciju uprkos njihovom potpunom previdu kraha hipotekarnog tržišta u SAD 2007. koji je zatim podstakao najtežu globalnu privredno-finansijsku krizu od 1945. godine?
„Čudno je da na svetskim berzama dominiraju samo tri agencije za kreditni rejting. Svedoci smo njihovih grešaka tokom nedavne globalne finansijske krize. Postavlja se pitanje zašto je baš u ovom trenutku i tako drastično – za čitava četiri podeljka – snižen kreditni rejting Portugalije. Ne treba isključiti ni spekulativne ni političke motive”, upozorio je Portugalac Žoze Manuel Barozo, predsednik Evropske komisije.
Otkud moć trima privatnim firmama da jednom ocenom obore kreditni rejting čitavih država, izazovu poskupljenje zaduživanja niza drugih zemalja, nagnaju investitore na bežaniju...
Veza američkih kreditnih agencija i američkog bankarskog sistema, sa kojim su od početka 20. veka do kraha hipotekarnog tržišta SAD 2007. svi ostali globalni finansijski centri želeli da se povežu, ključ je za razumevanje zastrašujućeg uticaja koji „Standard i Purs”, „Mudiz” i „Fič” imaju i dan-danas.
Svežih primera berzanske moći američkih kreditnih agencija je na pretek. „Mudiz” je prošlog utorka neprijatno iznenadio Evropu, kada je bez ikakve prethodne najave oborio rejting Portugalije na nivo takozvanog investicionog otpada.
Brutalni udar „Mudiza” na Lisabon – i pre nego što je Portugalija počela da sprovodi drastični program reformi – za evropske lidere bio je kap koja je prelila čašu, u već mesecima teskobnom odnosu sa „američkom trojkom”.
Naime, otkad je u jesen 2009. grčki premijer Jorgos Papandreu objavio da je budžetski deficit egejske zemlje skoro dva puta veći nego što se tamo (i u Evropi) verovalo, „Standard i Purs”, „Mudiz” i „Fič” sistematski obaraju rejting periferije evrozone, uz upozorenje da sve pažljivije prate finansijske knjige i drugih: Velike Britanije, Austrije, Francuske, Nemačke, ali i SAD, Kine…
Uporna upozorenja da će bilo kakvo preoblikovanje rokova i uslova otplate grčkih dugova smatrati bankrotom, i „Mudizova” „jedinica” unapred naporima Portugalije, ujedinili su evropske političare i bankare u oceni da je moć procene američkih kreditnih agencija na globalnom finansijskom tržištu „nepoželjno velika”.
„Hitno treba razbiti uticaj stranih agencija na kreditni rejting Evrope i razviti ovdašnji pandan”, založio se nemački ministar finansija Volfgang Šojble.
Druga strana nije ostala dužna.
„Evropski političari imaju sasvim drugačije aršine i motive od investitora koji ulažu novac samo tamo gde postoji kvalitetna procena u isplativost plasmana sredstava. Evropljani kao da ne poznaju pravila globalnog finansijskog biznisa. Na globalnom tržištu deluje skoro 100 agencija za kreditni rejting: preciznost procene američke tri agencije je razlog što njihovo mišljenje dominira”, rekao je Trosten Hinrih, šef filijale „Standarda i Pursa” za Nemačku. „Evropljanima će biti potrebno mnogo vremena da razviju sopstveni sistem agencija za kreditni rejting, pod uslovom da se o njemu međusobno slože. Istovremeno, investitori će biti veoma podozrivi prema procenama agencija koje su u direktnoj vezi sa pojedinim državama.”
„Fič” je u svom redovnom prošlonedeljnom saopštenju pretplatnike upozorio da bi Evropljanima bilo bolje da, umesto što se ljute na međunarodne agencije za kreditni rejting, „spakuju” programe privrednih reformi urušenih ekonomija evrozone, koji ne bi ličili na odloženi bankrot.
Pitanje je da li treba u jeku najteže finansijske krize od uvođenja evra prema zahtevima američkih agencija za kreditni rejting pokazati poslušnost ili prkos.
Izgleda da je predsednik Evropske centralne banke Žan-Klod Triše prošlog petka izabrao.
„Funkcionisanje agencija za kreditni rejting nije optimalno. Uticaj male strukture oligopolista na nivou globalnih finansija je nepoželjan”, objavio je Triše.
Bankarsko-finansijski okršaj dve obale severnog Atlantika, prema svemu sudeći, postaje neminovan.
Globalni pipci
Tri vodeće američke agencije za rejting kontrolišu više od polovine (54 odsto) globalnog tržišta kreditima. „Standard i Purs” i „Mudiz” redovnim nedeljnim procenama utiču na oko 40 odsto globalnog tržišta. Prema važećim američkim zakonima, banke plaćaju agencijama za rejting da ocenjuju njihove finansijske ponude (kredite, zajmove, svopove...) na tržištu. Ko želi da posluje sa američkim bankama, mora da uđe u isti sistem.
„Standard i Purs” (integrisan 1941. godine) danas ima više od 1.000 zaposlenih analitičara u 22 ispostave širom sveta koji za korisnike svojih usluga, danonoćno proučavaju sve dostupne finansijske podatke 70 država, preko 3.500 globalnih kompanija, više od 2.600 američkih firmi...
Skoro 450 analitičara „Mudiza” (osnovan 1909. godine) u 26 kancelarija širom sveta bavi se određivanjem rejtinga 70 država, više od 25.000 firmi, 1.000 najvećih američkih banaka, 35 vodećih američkih osiguravajućih društava. „Mudiz” je od finansijskog informisanja klijenata ostvario prihod od dve milijarde dolara.
Istovremeno 400 analitičara „Fiča” (osnovan 1913. godine) skenira finansije 70 država, desetak hiljada globalnih kompanija, 1.600 finansijskih institucija.
Kada se procene „Mudiza” i „Standarda i Pursa” osetno razlikuju, berze mišljenje „Fiča” uzimaju kao merodavnije.
Harold Mekgro Treći, predsednik i izvršni direktor „Mekgro Hil kompanije” koji je od 1966. godine vlasnik „Standarda i Pursa”, danas priznaje da je agencija „potpuno previdela krah američkog tržišta stanogradnje”.
„Kritike agencija za kreditni rejting su politički motivisane. Kad zavlada populizam, neophodno je prozvati nekog kriminalcem”, smatra Mekgro Treći.
Peking sluša upozorenja „Mudiza”
Kineska vlada je saopštila da razmatra načine za rešenje problema zaduženosti lokalnih vlasti, nakon što je agencija za kreditni rejting „Mudiz” upozorila da bi udeo nenaplativih kredita mogao da bude veći nego što se mislilo, prenosi Tanjug.
Prošle nedelje je kineski Nacionalni revizorski zavod (NAO) objavio podatak da su na kraju 2010. lokalne vlasti bile dužne 10,7 biliona juana (1.650 milijardi dolara), što je jednako 27 odsto bruto domaćeg proizvoda Kine te godine, i upozorio na određeni rizik od bankrota, prenela je agencija AFP.
Agencija „Mudiz” je, međutim, u ponedeljak 4. jula objavila da je NAO možda potcenio nivo zaduženosti za čak 541,6 milijardu dolara, kao i da bi udeo nenaplativih kredita mogao da iznosi čak osam do 12 odsto, umesto ranijih sopstvenih procena o udelu od pet do osam odsto.
Kabinet kineske vlade je saopštio da će nastaviti da „radi na rešenju problema finansiranja lokalnih vlasti” i da razmatra mehanizme za regulisanje načina na koji vlasti prikupljaju sredstva.
„Sposobnost nekih regiona i industrija da vrate svoje dugove nije odgovarajuća i postoje skriveni rizici. Ti problemi su razotkrili postojanje rupa u sistemu i upravljanju i potrebno je posvetiti im veliku pažnju”, navodi se u saopštenju objavljenom nakon sastanka kojim je predsedavao kineski premijer Ven Đijabao.
Preveliko zaduživanje lokalnih vlasti u svrhu finansiranja infrastrukturnih i drugih projekata je izazvala zabrinutost zvaničnog Pekinga povodom rizika koji veliki zajmovi predstavljaju za finansijsku stabilnost te druge po veličini svetske privrede.
Tanja Vujić
11. jul 2011.
Pročitajte još i:
| < Prethodna | Sledeća > |
|---|
