Avganistan u kontekstu “Velikog Bliskog Istoka”

Sve što se dešava u Avganistanu i zemljama sa kojima se on graniči treba da se razmatra kroz prizmu američkog geopolitičkog projekta „Veliki Bliski Istok“. Dešavanja u Avganistanu - to je, u suštini, cela skupina projekata koji imaju svoju predistoriju i svoje zakone oživljavanja, koje je postavila još „Velika igra“, stara više od 100 godina, a koja je između 1990. i 2000. godine dobila novu dinamiku.


The_Project_for_the_New_Middle_East_s

Projekat novog Bliskog Istoka (foto: Globalresearch)


Jednu od najopasnijih tendencija razvoja događaja u Avganistanu predstavlja jako produbljivanje međuetničkih protivrečnosti i sve uočljivija pretnja rasturanja zemlje.

Projekat „Velikog Bliskog Istoka“ predviđa osnivanje „Velikog Paštunistana“. To je plan koji podržava deo paštunske elite. Sve veća „paštunizacija“ državnih struktura koju je iniciralo okruženje Hamida Karzaja već je izazvala negativnu reakciju nepaštunskog dela stanovništva, što se najjače osetilo na parlamentarnim izborima 2010. godine, kada su paštuni pretrpeli skandalozan fijasko, ustupajući većinu u parlamentu drugim etničkim grupama. Dalja paštunizacija avganistanske vlasti sposobna je da dovede samo do komplikovanja konfiguracije konflikta.

Zaslužuje pažnju i reanimacija pitanja „Diranove linije“. Spremnost administracije Hamida Karzaja da potvrdi priznanje „Diranove linije“ kao zvanične avganistansko-pakistanske granice izaziva negativnu reakciju nacionalističkih paštunskih krugova i pozitivnu nepaštunskih elita. Suština je u tome da odbijanje od polaganja prava na Zonu plemena i druge sporne teritorije isključuje iz potencijalnog avganistanskog paštunskog elektorata paštunsku iredentu, koja se nalazi istočnije od «Durandline».Kategorično neprihvatanje od strane nepaštunske elite procesa pregovora sa talibanima, sa svoje strane, zasnovano je na nemanju želje da se u politički proces uključi onaj deo paštunskih lidera koji je danas na strani „talibana“. Sve to ponovo svedoči o izmenjenoj od 1980-tih godina etnopolitičkoj strukturi avganistanskog društva i o jakom rastu uloge nepaštuna u avganistanskom političkom procesu. Pri tom će svi pokušaji vlade Hamida Karzaja da vodi pregovore biti osuđeni na neuspeh, sve dok se u proces ne uključe nepaštunski lideri i sve dok ne budu uzeti u obzir zahtevi nepaštunskog dela stanovništva.

Uz projekat „Veliki Paštunistan“ postoji i projekat „Nezavisni Beludžistan“, čiji je zadatak da ujedini u kvazi-državu beludžistance Avganistana, Pakistana i Irana. Praktično prvi put u istoriji Avganistana, pogotovo ako se računa samo novije vreme, avganistanski beludžistanci počinju da se javljaju kao samostalna politička snaga. Međutim, projekat „Nezavisni Beludžistan“ je, reklo bi se, najpre nastao da bi u Pakistanu i Iranu izazvao haos.

U iranskoj provinciji Sistan i Beludžistan zajedno živi oko milion beludžistanaca; provincija nije posebno razvijena, najveći deo njene teritorije predstavljaju pustinje i polupustinje, a najveći deo stanovništva se bavi stočarstvom i zemljoradnjom. Beludžistansko pitanje u Iranu kao takvo ne postoji, bez obzira na aktivan rad antiiranskih snaga na destabilizaciji situacije u delovima zemlje u kojima žive beludžistanci. Osnovni posao u vezi sa tim prave islamističke organizacije „Modžahedin-e Halk“ i „Fedejan-e Halk“, koje su sebe ranije proglašavale za levičarske, čak za marksističke („Fedejan-e Halk“). Danas obe organizacije mirno mogu da se svrstaju u ekstremističke i terorističke, obe su u kontaktu sa CIA SAD i iračkom tajnom službom „Muhabarat“.

Ideje nacionalizma i separatizma su najproširenije u Istočnom (pakistanskom) Beludžistanu, u kome živi oko 4 miliona beludžistanaca. Beludžistanske društveno-političke organizacije su u inostranstvu uglavnom osnovane od strane emigranata iz Pakistana, i upravo oni pokušavaju da isprovociraju incidente u iranskom Beludžistanu. U Avganistanu ima mnogo manje beludžistanaca, što ne umanjuje aktuelnost njihovog pitanja.

Federalizacija Avganistana je još od strane rukovodstva SSSR razmatrana kao varijanta kojom bi se, posle odlaska sovjetske armije, mogli u zemlji regulisati međuetnički problemi i stabilizovati situacija. Konkretno, proučavana je mogućnost za stvaranje tadžikistanske autonomije. Odbijanje takve mogućnosti je, sve u svemu, bilo uzrokovano razbacanošću etničkih grupa i očiglednom nepraktičnošću postupanja po etničkim kriterijumima.

Dve najvažnije karike u planovima za podelu Avganistana su Paštunistan i Avganistanski Turkmenistan (na severu). Istovremeno su na jugu zemlje skoncentrisane značajne mase nepaštunskog stanovništva, ima više tadžikistanskih i šiitsko-hazarskih enklava. Postoji i problem paštuna iz darija-govornog područja. Na severu zemlje su velike enklave preseljenih paštuna. Uopšte, poslednjih decenija tema autonomizacije Avganistana po etničkim osobinama se svaki put, kada paštuni kao etnos koji formira državu počinje da gubi monopol na upravljanje zemljom, aktuelizuje.

Za period 2011. – 2014. godine se planira izvođenje stranih vojnih grupacija iz zemlje i predaja odgovornosti za održavanje bezbednosti avganistanskoj narodnoj armiji i policiji. Međutim, smanjenje intenzivnosti borbenih dejstava, a tim pre njihov potpuni prekid, još se i ne naziru.

Osnovne tendencije razvoja situacije u Avganistanu do leta ove godine su sledeće:

- aktiviranje antivladinih snaga i pokreta otpora protiv stranog vojnog prisustva;

- tendencija smanjenja vojnog prisustva ISAFi OperationEnduringFreedom;

- manjak avganistanskih nacionalnih snaga za bezbednost;

- nemogućnost uspostavljanja regionalno-etnoplemenskog bilansa u avganistanskoj političkoj eliti u kratko- i srednjoročnoj perspektivi; nagli rast međuetničkih protivrečnosti i etnoregionalnog separatizma;

- „reinkarnacija“ islamističkog pokreta Uzbekistana i njegovo aktiviranje u severnim provincijama (Tahar, Kunduz, Badahšan, delimično – Baglan, Samangan, Bagtiz, Fariab);

- komplikovanje avganistansko-pakistanskih odnosa, posebno u pitanjima granica, što povlači za sobom povezivanje avganistanskog konflikta sa situacijom u Severo-zapadnoj pograničnoj provinciji, u provincijama Vaziristan i Južni Vaziristan;

- aktiviranje beludžistanskih separatističkih organizacija na jugu Avganistana.

Kako se događaji mogu dalje razvijati?

Ako se uzme u obzir da su upadi SAD u Avganistan (2001.) i Irak (2003.) predstavljali etape realizacije projekta „Veliki Bliski Istok“, onda događaji „arapskog proleća“ izgledaju kao restrukturizacija zapadnog dela tog velikog regiona. Posle podele Libije osnovni napori inicijatora projekta će biti preneti na sirijsko-iranski pravac što će dotaći, osim Sirije i Irana, Saudi-Arabiju, Jemen, Bahrein, a možda i Oman, Tursku. Plan osnivanja nezavisnog Kurdistana, pokrenut od strane Vašingtona, će da uzdrma celu Prednju Aziju. Neće potrajati još mnogo vremena do prenošenja procesa „arapskog proleća“ u Srednji Istok i Centralnu Aziju.

Osnivanje nezavisnog Beludžistana sa delovima Irana, Avganistana i Pakistana je vrlo važna komponenta američkih strateških planova. Odvajanje Paštunistana – formalno ili stvarno – u mnogome je uslovljeno činjenicom da SAD i NATO jednostavno nedostaje snaga za sveobuhvatno direktno prisustvo na jugu Avganistana. Verovatno je da će tamo ostati osnovne baze – Šindand, Bagram (koji vrši kontrolu političke vlasti u Kabulu), Kandagar, a mogući su i ugovorni odnosi zapadne komande sa delom paštunske elite, i sve to zajedno će podržavati toliki konflikt, da se njime može upravljati.

A najvažnije – glavne snage SAD i NATO će biti pomerene na sever Avganistana i u zemlje Centralne Azije. Nije isključeno ni ujedinjenje Avganistana, Tadžikistana i Kirgizije kao zone totalnog konflikta… Slabo obezbeđenje državnih granica između Avganistana i Tadžikistana i Tadžikistana i Kirgizije samo im ide na ruku. Ti procesi će obavezno da utiču na Uzbekistan i (možda – u manjoj meri) na Kazahstan, što će, opet – u konflikt da povuče Rusiju. Projekat prekrajanja državnih granica velikog broja država, poznat pod nazivom „Veliki bliski Istok“ će postati stvarnost.

 

 Aleksandar Knjazev

Fond strateške kulture

7. jul 2011.

 

Pročitajte još i:

Letač

Projektovano "dobročinstvo" u Siriji

 

Spoljni link:

Geopolitika Turske i mozaik američkog projekta “Velikog Bliskog Istoka”

 

 

Podeli sa prijateljima, štampaj

Prijavite se da dobijate novosti sa sajta:

Ime:
E-mail:   

Tekstovi Predraga Anđelića

Predrag Anđelić preporučuje